Krajem mjeseca svibnja navršava se 72. godišnjica kako je kamenski župnik i karlovački dekan preč. Stjepan Kučmanić prisilno odveden iz svog župnog stana i od tada mu se gubi svaki trag. Toga dana predvečer došla su po njega motorom dva funkcionera OZN-e i pozvala ga na ˝informativni razgovor˝. Kako je bilo poznato da ti informativni razgovori uključuju duga sjedenja po šumama i drugim hladnim mjestima, htio je uzeti kaput, no rečeno mu je da mu neće trebati, jer će se brzo vratiti. Nije se vratio nikad i do danas mu se ne zna za grob. Što mu se točno dogodilo i što je proživio možemo samo nagađati.
Rodio se u Kamenskom 9. svibnja 1886., za svećenika je zaređen 28. ožujka 1909. Bio je vojni kapelan za vrijeme prvog svijetskog rata, te kapelan u Kašini i Mariji Bistrici, župnik u Pisarovinskoj Jamnici. Službu župnika svoje rodne župe preuzima 1935. godine. Dao se poznati kao dobar organizator i marljiv svećenik; osnovao je nekoliko udruženja i limenu glazbu, obnovio i proširio sakralne objekte. Nikad se nije mješao u politiku ili politička pitanja, već je dosljedno vršio svoje svećeničke obaveze. Takvo ubojstvo apolitične osobe možemo povezati jedino s mržnjom prema vjeri i Crkvi. Njegovo ime objavljeno je na letku strijeljanih neprijatelja naroda, ali gdje i kada, te gdje mu je grob – ni nakon 72 godine – ne znamo.
Zato molimo za njegovu dušu i nadajmo se da će jednoga dana počinuti u posvećenoj zemlji.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svijetlost vječna svijetlila mu.
