Arhiva autora: admin

Sv. Pavao Pustinjak i Sv. Antun

Najveća svetkovina za svakoga redovnika pavlina je proslava Sv. Pavla Prvog Pustinjaka 15. siječnja za koju se pripremamo devetnicom. Ovogodišnjom proslavom Sv. Pavla u nedjelju 15. siječnja u 11:00 sati završavamo obilježavanje 50. godišnjice povratka pavlina u našu Domovinu. Zato ćemo na nedjeljnoj Sv. Misi proslaviti našeg zaštitnika Sv. Pavla, a Sv. Misu će animirati pjevačka sekcije KUD -a Mostanje i naš župni zbor. Nakon Sv. Mise slijedi tradicionalni blagoslov djece, a nakon njega koncert Tamburaškog orkestra umirovljenika Grada Karlovca. Svi ste dobrodošli, a posebno najmanji!

Sv. Pavao Tebanski ili Prvi Pustinjak rodio se u dalekom Egiptu u gradu Tebi oko 227. godine. Kada je imao 16 godina prestrašio se progona kršćana za vrijeme cara Decija te se sakrio u pustinju. Samoću i blizinu Boga je toliko zavolio da je cijeli život proveo u molitvi i odricanju. Nebismo za njega ni znali da ga prije smrti nije otkrio Sv. Antun Opat ili Pustinjak koji je postao svjedokom njegovih posljednjih trenutaka i prelaska u dom Očev oko 330. godine.

Stoga dva dana nakon Sv. Pavla slavimo 17. siječnja Sv. Antuna Pustinjaka u našoj kapeli u Donjem Mekušju. Za ovaj blagdan pripremati ćemo se trodnevnicom u subotu u 17:00, u nedjelju u 9:30 i ponedjeljak u 17:00 sati. Na sam blagdan Sv. Misa biti će u 9:30 sati, a nakon nje druženje.

Svi smo pozvani!

Susret Sv. Antuna i Sv. Pavla. Za tu prigodu gavran je donio cijeli kruh da se pokrijepe.

Susretnimo se i pokrijepimo se duhovno i fizički na našim proslavama!

Kratka božićna priča jednog poštara…

Samo sam dva puta u životu prekršio službenu tajnu i otvorio tuđe pismo, pričao je umirovljeni poštanski službenik M. M. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata, kada sam vodio poštu u jednom malom slavonskom selu.Bližio se Božić i posla je bilo na pretek. Razvrstavajući pisma iz poštanskih sandučića, došlo mi je pod ruku jedno pismo bez marke sa naslovom: “Dragom Malom Isusu u Nebo!” Pošiljatelj nije bio naznačen. Dugo sam gledao pismo, očito pisano dječjom rukom. Po pravilu službe trebao sam ga spaliti. No, to nisam učinio. Otvorio sam ga, sluteći mu sadržaj. Na običnom listu školske teke, uz dosta grešaka, pisalo je:“Dragi Mali Isuse! Ti ćeš ovoga Božića slati darove dobroj djeci. Za mene sigurno nisi znao, jer nisam nikada ništa dobio. Mama je bolesna. Ja moram čuvati maloga brata i seku, pa ti nisam mogao prije pisati. Tata jako pije i tuče me. Molim te, dragi Isuse, nemoj me zaboraviti. ”Tunjica Koporčić, učenik II razreda, Ciglana. Toga Božića mali je Isus uslišao zaboravljenog Tunjicu. Dobio je veliki paket sa darovima u odjeći, igračkama i slatkišima. Što sam mogao drugo nego darovati dječaka, da mu taj Božić načinim sretnim i radosnim. Mali je Isus očito mene odabrao da učinim djelo kršćanskog milosrđa. Nakon toga stiglo je drugo pismo sa istom adresom. Ovaj puta sam ga otvorio bez razmišljanja. U njemu je pisalo: Dragi Mali Isuse!Dobio sam veliki paket. Hvala ti! Kako sam se obradovao svemu, a posebno cipelama i slikovnici. Mama je plakala. Ti si mi sigurno slao i prije, samo je to naš poštar pokrao. Još jednom hvala. Tunjica

(Glasnik Srca Isusova i Marijina br. 12. 1951.)

Blagoslov kuća i obitelji 2022/23 godine.

Ove godine ćemo sukladno običaju posjetiti sve domove i obitelji naše župe. Za blagoslov kuća dovoljno je pripremiti svijeće i križ na mjestu gdje će se odvijati blagoslov. Ukoliko niste u mogućnosti primiti nas u zakazani dan, možemo doći drugom prilikom po dogovoru. Blagoslov kuća počinjemo oko 9.00 sati. Radujemo se susretu s Vama!

Utorak 27.12.Kamensko i Lemić Brdo
Srijeda 28.12.Gornje Mekušje
Četvrtak 29.12.Sajevac / ul. Braće Gojak
Petak 30.12.Mikšići i Jelaši
Subota 31.12.Turanjski Poloj i Turanjski Goljaki
Ponedjeljak 2.1.Turanj i Šćulac Brdo
Utorak 3.1.Logorište i Mostanje
Srijeda 4.1.Vodostaj i Gradac
Četvrtak 5.1.Donje Mekušje, Čurjaki, Kobilić, Husje

Očistimo srca za dolazak maloga Kralja

Termini Sv. ispovijedi u našoj župi su sljedeći:


Sv. Antun – 20.12.2022 utorak od 16-17 sati.


Turanj – 22.12.2022 četvrtak od 16-17 sati.


Kamensko – 23.12.2022 petak od 16-18 sati.

Potaknimo jedni druge na Ispovjed jer Bog ionako sve zna, a grijeh samo nas uništava. Ukoliko ima bolesnika koje nismo obišli, budite slobodni obavijestiti nas.

Stopama bl. Miroslava Bulešića

Hodočašće krizmanika u Istru biti će 12. studenoga 2022 godine zajedno s krizmanicima grada Karlovca. Polazak će biti kod kapele bl. Alojzija Stepinca na Turnju u 6.15. i na parkiralištu PPK u 6.30 sati za dio župe preko Kupe. Posjetiti ćemo: Lanišće, Roč, Poreč, Sv. Petar u Šumi i Svetvinčenat. Molimo da se slojevito obučete i uzmete hranu i piće. Povratak je oko 19 sati, ostaviti ćemo vas na mjestima na kojima smo se okupili.

Radujemo se zajedničkom hodočašću!

Svetkovina Svih Svetih

Prvi dan mjeseca studenog slavimo sve poznate i nepoznate svece, a dan kasnije na dušni dan molimo za sve one koji nisu sveti, da se oslobode muka čistilišta. Na svisvete Sv. Mise u našoj župi su po sljedećem rasporedu:

Kamensko 11.00 Molitva i odriješenje za pokojne u 15.00 sati na groblju.

Turanj 11.00

Sv. Antun 11.00 Nakon Sv. Mise molitva i odriješenje za pokojne na groblju.

Sv. Doroteja 9.30. Nakon Sv. Mise molitva i odriješenje za pokojne na groblju.

Na Dušni dan sv. Mise su prema sljedećem rasporedu: Sv. Doroteja 9.30, Sv.Antun 11.00, Turanj 17.00 i Kamensko 18.00 sati.

Curiculum vitae fr. Juraj Domšić

Curiculum vitae o. Jurja Domšića

Juraj Domšić rodio se 23. ožujka 1952. u Donjem Bukovlju župa Barilovećki Cerovac. Njegovi roditelji zvali su se Benedikt i Barbara, imao je brata Dragu i sestre časnu sestru Veru Anitu i Đurđu. Odgajan u katoličkoj obitelji odabrao je svećeničko zvanje po primjeru i poticaju svoga župnika Živka Mihelčića. Stupa u malo sjemenište na Šalati kako bi postao biskupijski svećenik. Ipak na proštenju Velike Gospe ili Velike Maše na Kamenskom prvi puta susreće pavline koji su se vratili iz Poljske da obnove red u Hrvatskoj. Tu se nešto u njemu “prelomilo” te je razaznao da ga Bog poziva da bude pavlin, i to hodočašće promijeniti će njegov život. Nakon nekoliko razgovora s o. Julijem Kludziakom odlučuje postati pavlin. Slijedeće 1973. godine stupa s prvom grupom Hrvata u pavlinski novicijat. Na redovničkom oblačenju dobiva redovničko ime Franjo, ali ubrzo vraća do svoga krsnog imena. Novicijat se odvija u samostanu Kamensko pod paskom magistra o. Teofila Krauzea zbog nemogućnosti odlaska iza željezne zavjese u Poljsku. Nakon godine dana novicijata polaže prve zavijete 4. kolovoza 1974. godine. Filozofsko – teološki studij nastavlja na Kaptolu stanujući kod franjevaca te poštujući dnevni red franjevačkog klerikata. U toku formacije često putuje u Poljsku gdje usavršava jezik i bolje upoznaje pavlinsku karizmu. Položivši na Kamenskom 4. kolovoza 1977. godine vječne monaške zavjete, ubrzo prima đakonsko ređenje. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 25. lipnja 1978. godine po rukama kardinala Franje Kuharića. Mlada misu koju je 2. srpnja imao na Kamenskom, a 9.7. u svojoj rodnoj župi pamtio je do smrti kao najsretniji dan svojega života, i uspomenu na mladu misu držao je na zidu svoje sobe, a mladomisnički križ na stolu.  

Nakon ređenja ostaje na Kamenskom u svojstvu vikara, a nakon naglog protjerivanja poljskih pavlina postaje župnik i prior s još dva svećenika Hrvata, bogoslovom i časnim bratom. U teškim komunističkim vremenima svojom jednostavnošću, marljivošću i srdačnošću uspijeva okupiti župu, organizirati pastoral i provesti obnovu samostana i sakralnih objekata u župi. Nakon 1982. godine ostaje sam na Kamenskom i uz velik napor i odricanje, bez odmora i potpore sam vodi veliku župu, da bi tek 1986. godine dobio pomoćnika u osobi subrata Stjepana. Na pitanje dali mu je ikad palo na pamet da napusti red kada je ostao sam na Kamenskom, njegov kratak odgovor znao sam da tamo gdje je Gospa nema predaje, nego samo pobjeda. I imao je pravo, iz njegovih žrtvi u te 4 teške godine izrasla je cijela pavlinska viceprovincija koja se i danas razvija.

Veliki šok i bolno razdoblje njegova života bilo je granatiranje samostana i napad jugovojske na Kamensko, nakon čega je ostavši zadnji u samostanu uzeo kip Majke Božje Kamenske i bježi kroz žbunje po ničijoj zemlji. Kako je bio u habitu obje strane mislile su da se radi o bolničaru, i tako je spasio živu glavu. Nastanio se u Karlovcu iskoristivši gostoljubivost franjevaca u Karlovačkoj zvijezdi te upravljao dijelom župe koji nije bio okupiran. Iako mu je bilo predlagano i nuđeno da se privremeno skloni u Njemačku ili Poljsku odlučno je to odbio, želeći ostati u domovini i uz svoje župljane. Godine 1993. preuzima župu Rođenja Blažene Djevice Marije Svetice kod Ozlja te s još jednim pavlinom iz Svetica upravlja neokupiranim dijelom župe Kamensko obilazeći pritom i hrvatske vojnike na položajima djeleći neizbježne krunice. Kako je kao zadnji civil napustio Kamensko, tako se kao prvi civil na njega vratio dan nakon Oluje. Nakon oslobođenja počinje dugu obnovu samostana i župe, koja će potrajati do 2007. godine. Istu skrb koju je imao za obnovu materijalne baštine imao je i za obnovu duša, te je svojim pažljivo pripremanim propovijedima svugdje stizao i bio rado viđen. Tako je vodio obnovu samostana Kamensko prije rata, samostana Kamensko nakon rata gdje je pod njegovim vodstvom dograđeno krilo i zatvoren klaustar, u međuvremenu obnovu samostana Svetice, gradnju crkve Sv. Doroteje, gradnju kapele bl. Alojzija Stepinca, i posebno dugotrajnu i uspješnu obnovu crkve MBS na Kamenskom. Uz sve to je desetak godina predavao vjeronauk u osnovnoj školi kao vjeroučitelj i subotnju župnu katehezu koja je znala okupiti i do 160 prvopričesnika i isto toliko krizmanika. Uvijek spreman izaći u susret, saslušati, savjetovati ili ispovjediti, neizmjerno gostoljubiv i otvoren, društven i aktivan. Uz toliki napor i obaveze nije neočekivano da se istrošio, razbolio i premorio. Zato je 2010. morao zaustaviti svoj brzi tempo i potražiti liječničku pomoć. Nakon toga više nije bio dobroga zdravlja.   

Godine 2000. postaje delegatom Generalnog priora pavlinskog reda u Hrvatskoj. Godine 2003. postaje prvim viceprovincijalem novo uspostavljene Hrvatske pavlinske viceprovincije, sve do 2010. godine. Ponovo postaje prior i župnik u Kamenskom 2013. godine, zbog narušena zdravlja 2017. godine predaje sve službe i počinje snažno pobolijevati. Zadnjih pet godina njegova života ispunjeno je velikim fizičkim trpljenjem, operacijama, i onime što ga je najviše boljelo: gubitkom jasnog vida što mu je onemogućilo čitanje knjiga koje je jako volio. Za to vrijeme za njega se brinula zajednica, a posebno samostanski infirmerij brat Jakov. Postupno izgubivši sluh i orijentaciju, ovisan o drugima, sve više ležeći sve manje hodeći spremao se za susret s nebeskim Ocem ne ispuštajući krunicu, i šaleći se da je definicija starosti kad ne znaš koliko si krunica izmolio i gdje si s molitvom stao. Na svoje bolesti se nije nikada žalio, a na pitanje kako je do zadnjega je odgovarao bit će bolje kad dođem u tvoje godine, ili ko stari taxi.

Iza oca Jure ostaje ne samo glas o dobrom pastiru, te uspomena na srdačnog čovjeka, legendu grada Karlovca već i uspjela obnova pavlinskog reda koja je najvećim djelom išla preko njegovih leđa, svakom novom zvanju se radovao, primao i slao u Poljsku te je na kraju preminuo u samostanu sa sedam redovnika koje je on primio u red, a u kojem je nekad četiri godine živio sam. Kao župnik bio je susretljiv, pristupačan i uvijek vedar, te rado viđen među svojim župljanima koji su ga neizmjerno cijenili. 

Osoba oca Jure bila je posebna, srdačna i snažna, bio je čovjek koji je živio za druge i zaboravljao na sebe, istrošio se do kraja za svoju župu Kamensko s kojom je bio jako povezan i za svoj pavlinski red. Pod kraj života znao je da njegova žrtva nije bila uzaludna i to mu je bila najveća utjeha kada je sva mjesta u samostanskom koru na zajedničkim molitvama vidio popunjena svojom braćom i znao se zadovoljno smješkati i reći eto baš nas ima. Njegova ljudskost bila je plod njegove pobožnosti i svjedočanstvo da se uči od Isusa prije svega biti čovjek, zato znamo da će Bog zatvoriti oko na njegove grijehe i slabosti, a pogledati na toliko dobra koliko je učinio i toliko trpljenja koje je proživio. A Majka Marija s čijim je kipom bježao ispod kiše metaka sigurno će ga dočekati na vratima raja.

Dobri naš oče Jura počivaj u miru Božjem.

Tvoji zahvalni pavlini 

Posljednje zbogom dobrom patru Juri

Dana 3. listopada, dan prije 31. obljetnice napada na Karlovac župa Kamensko, Pavlinski red i obitelj oprostili su se od o. Jurja Domšića. Njegovo tijelo je po pavlinskom običaju bilo izloženo od prijepodne, kada ga je u 10.00 sati dočekala okupljena pavlinska zajednica na čelu s viceprovincijalom fr. Ivanom Šarićem. Posebnim obredom sukladno pavlinskim običajima pozdravljen je ispred crkve te unesen na odar, nakon čega su subraća okupljena iz domovine, ali i svijeta molila za njegovu dušu jutarnje pohvale za preminule. Nakon toga uslijedila je molitva i odrješenje te krunica. Subraća su se izmjenjivala u molitvi uz dragog pokojnika, a mnogi župljani, prijatelji i rođaci koji nisu bili u mogućnosti doći na pogreb ili su se htjeli osobno oprostiti ispunjavali su crkvu Majke Božje Snježne do 14.00 sati. Tada je pavlinska zajednica s okupljenim svećenicima počela molitvu časoslova za pokojne. U 15.00 sati sve nazočne pozdravio je viceprovincijal fr. Ivan, nakon čega je čitan životopis pokojnika. Na početku Sv. Mise koja je usljedila sve okupljene pozdravio je mons. Mijo Gorski pomoćni biskup zagrebački, i u ime kardinala Josipa Bozanića izrazio saučešće. Za vrijeme propovijedi biskup se prisjetio pokojnog fr. Jure s kojim je dijelio sjemenišne i bogoslovske dane. Istaknuo je da je Jura bio pomalo uporan čovjek koji kad je nešto odlučio slijediti to činio do kraja. Ali da nije bio takav nikada ne bi učinio sve što je za života uspio učiniti. To je primjer kako Bog iskorištava ljudsku prirodu za naše dobro. Nakon Sv. Mise nekoliko riječi zahvale uputio je u ime generalnog priora pavlinskog reda fr. Ryszard Dec, generalni definitor. Istaknuo je marljivost, gostoljubivost i srdačnost te vedar duh koji je krasio pokojnika i po kojem je bio poznat u cijeloj pavlinskoj zajednici. Nakon njega u ime svećenika oprostio se karlovački dekan preč. Dražen Karačić. U ime župe oprostili su se g. Vito Jurajevčić i gđa. Snježana Bublić, u ime vatrogasnog društva i 110. brigade HV predstavnici. Na kraju je fr. Ivan zahvalio svima, a posebice biskupu i svećenicima koji su se okupili u velikom broju, župljanima i medicinskom osoblju karlovačke bolnice. Ispraćaju su u ime grada Karlovca nazočili gradonačelnik Damir Mandić i županica Martina Furdek Hajdin, predstavnici Družbe Braće hrvatskog zmaja, predstavnici Karlovačke garde, predstavnici KUD – ova, lijep broj časnih sestara, te brojni vjernici. Nakon Sv. Mise i molitava subraća su prenijela tijelo fr. Jure iz crkve, te su se svi okupljeni u procesiji uputili na Kamensko groblje. Sam čin pogreba predvodio je pavlinski konfratar mons. Ferdinand Vražić, prisjetivši se na grobu u svom osebujnom stilu osobe pokojnika. Istaknuo je da je fr. Jura prvi redovnik pavlin nakon 200 godina koji se pokapa na hrvatskom tlu.

U ime župe i samostana zahvaljujemo svima za saučešće i svaku pomoć povodom ispraćaja dragoga nam pokojnika.    

Pogreb oca Jure

Ispraćaj i pogreb našeg o. Jure biti će u ponedjeljak 3. listopada na Kamenskom. Od 10.00 sati pokojnik će biti izložen u samostanskoj crkvi po pavlinskom običaju, te se svi koji žele mogu oprostiti od njega. Sv. Misa početi će u 15.00 sati, a nastaviti će se pogrebom na mjesnom Kamenskom groblju.

Zahvaljujemo svima koji su nam već izrazili sućut, prikazujmo u molitvi našeg o. Juru; neka mu je laka hrvatska gruda!

Odlazak p. Jure

Dana 29. rujna, na blagdan sv. Arkanđela u večernjim satima okrijepljen svetim sakramentima blago je u Gospodinu preminuo otac Juraj Domšić, najstariji hrvatski pavlin. Rođen 1952. godine u Donjem Bukovlju vječne zavjete u redu pavlina dao je 1977. godine, a za svećenika je zaređen 1978. godine u Zagrebu. Kao dugogodišnji župnik na Kamenskom dijelio je dobro i zlo svojih župljana u ratu i poraću, a u pavlinskoj zajednici vršio je službu priora i viceprovincijala. Pamtiti ćemo njegovu radost, dobrotu i ljudskost.

Bože oproštenja djelitelju i ljubitelju ljudskoga spasenja, molimo blagost Tvoju, da bratu našemu ocu Juri koji je preminuo s ovoga svijeta po zagovoru BDM i svih svetaca Tvojih dopustiš da dođe u zajednicu vječnoga blaženstva. Amen.

Podatke o ispraćaju objaviti ćemo naknadno.