Stopama bl. Miroslava Bulešića

Hodočašće krizmanika u Istru biti će 12. studenoga 2022 godine zajedno s krizmanicima grada Karlovca. Polazak će biti kod kapele bl. Alojzija Stepinca na Turnju u 6.15. i na parkiralištu PPK u 6.30 sati za dio župe preko Kupe. Posjetiti ćemo: Lanišće, Roč, Poreč, Sv. Petar u Šumi i Svetvinčenat. Molimo da se slojevito obučete i uzmete hranu i piće. Povratak je oko 19 sati, ostaviti ćemo vas na mjestima na kojima smo se okupili.

Radujemo se zajedničkom hodočašću!

Svetkovina Svih Svetih

Prvi dan mjeseca studenog slavimo sve poznate i nepoznate svece, a dan kasnije na dušni dan molimo za sve one koji nisu sveti, da se oslobode muka čistilišta. Na svisvete Sv. Mise u našoj župi su po sljedećem rasporedu:

Kamensko 11.00 Molitva i odriješenje za pokojne u 15.00 sati na groblju.

Turanj 11.00

Sv. Antun 11.00 Nakon Sv. Mise molitva i odriješenje za pokojne na groblju.

Sv. Doroteja 9.30. Nakon Sv. Mise molitva i odriješenje za pokojne na groblju.

Na Dušni dan sv. Mise su prema sljedećem rasporedu: Sv. Doroteja 9.30, Sv.Antun 11.00, Turanj 17.00 i Kamensko 18.00 sati.

Curiculum vitae fr. Juraj Domšić

Curiculum vitae o. Jurja Domšića

Juraj Domšić rodio se 23. ožujka 1952. u Donjem Bukovlju župa Barilovećki Cerovac. Njegovi roditelji zvali su se Benedikt i Barbara, imao je brata Dragu i sestre časnu sestru Veru Anitu i Đurđu. Odgajan u katoličkoj obitelji odabrao je svećeničko zvanje po primjeru i poticaju svoga župnika Živka Mihelčića. Stupa u malo sjemenište na Šalati kako bi postao biskupijski svećenik. Ipak na proštenju Velike Gospe ili Velike Maše na Kamenskom prvi puta susreće pavline koji su se vratili iz Poljske da obnove red u Hrvatskoj. Tu se nešto u njemu “prelomilo” te je razaznao da ga Bog poziva da bude pavlin, i to hodočašće promijeniti će njegov život. Nakon nekoliko razgovora s o. Julijem Kludziakom odlučuje postati pavlin. Slijedeće 1973. godine stupa s prvom grupom Hrvata u pavlinski novicijat. Na redovničkom oblačenju dobiva redovničko ime Franjo, ali ubrzo vraća do svoga krsnog imena. Novicijat se odvija u samostanu Kamensko pod paskom magistra o. Teofila Krauzea zbog nemogućnosti odlaska iza željezne zavjese u Poljsku. Nakon godine dana novicijata polaže prve zavijete 4. kolovoza 1974. godine. Filozofsko – teološki studij nastavlja na Kaptolu stanujući kod franjevaca te poštujući dnevni red franjevačkog klerikata. U toku formacije često putuje u Poljsku gdje usavršava jezik i bolje upoznaje pavlinsku karizmu. Položivši na Kamenskom 4. kolovoza 1977. godine vječne monaške zavjete, ubrzo prima đakonsko ređenje. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 25. lipnja 1978. godine po rukama kardinala Franje Kuharića. Mlada misu koju je 2. srpnja imao na Kamenskom, a 9.7. u svojoj rodnoj župi pamtio je do smrti kao najsretniji dan svojega života, i uspomenu na mladu misu držao je na zidu svoje sobe, a mladomisnički križ na stolu.  

Nakon ređenja ostaje na Kamenskom u svojstvu vikara, a nakon naglog protjerivanja poljskih pavlina postaje župnik i prior s još dva svećenika Hrvata, bogoslovom i časnim bratom. U teškim komunističkim vremenima svojom jednostavnošću, marljivošću i srdačnošću uspijeva okupiti župu, organizirati pastoral i provesti obnovu samostana i sakralnih objekata u župi. Nakon 1982. godine ostaje sam na Kamenskom i uz velik napor i odricanje, bez odmora i potpore sam vodi veliku župu, da bi tek 1986. godine dobio pomoćnika u osobi subrata Stjepana. Na pitanje dali mu je ikad palo na pamet da napusti red kada je ostao sam na Kamenskom, njegov kratak odgovor znao sam da tamo gdje je Gospa nema predaje, nego samo pobjeda. I imao je pravo, iz njegovih žrtvi u te 4 teške godine izrasla je cijela pavlinska viceprovincija koja se i danas razvija.

Veliki šok i bolno razdoblje njegova života bilo je granatiranje samostana i napad jugovojske na Kamensko, nakon čega je ostavši zadnji u samostanu uzeo kip Majke Božje Kamenske i bježi kroz žbunje po ničijoj zemlji. Kako je bio u habitu obje strane mislile su da se radi o bolničaru, i tako je spasio živu glavu. Nastanio se u Karlovcu iskoristivši gostoljubivost franjevaca u Karlovačkoj zvijezdi te upravljao dijelom župe koji nije bio okupiran. Iako mu je bilo predlagano i nuđeno da se privremeno skloni u Njemačku ili Poljsku odlučno je to odbio, želeći ostati u domovini i uz svoje župljane. Godine 1993. preuzima župu Rođenja Blažene Djevice Marije Svetice kod Ozlja te s još jednim pavlinom iz Svetica upravlja neokupiranim dijelom župe Kamensko obilazeći pritom i hrvatske vojnike na položajima djeleći neizbježne krunice. Kako je kao zadnji civil napustio Kamensko, tako se kao prvi civil na njega vratio dan nakon Oluje. Nakon oslobođenja počinje dugu obnovu samostana i župe, koja će potrajati do 2007. godine. Istu skrb koju je imao za obnovu materijalne baštine imao je i za obnovu duša, te je svojim pažljivo pripremanim propovijedima svugdje stizao i bio rado viđen. Tako je vodio obnovu samostana Kamensko prije rata, samostana Kamensko nakon rata gdje je pod njegovim vodstvom dograđeno krilo i zatvoren klaustar, u međuvremenu obnovu samostana Svetice, gradnju crkve Sv. Doroteje, gradnju kapele bl. Alojzija Stepinca, i posebno dugotrajnu i uspješnu obnovu crkve MBS na Kamenskom. Uz sve to je desetak godina predavao vjeronauk u osnovnoj školi kao vjeroučitelj i subotnju župnu katehezu koja je znala okupiti i do 160 prvopričesnika i isto toliko krizmanika. Uvijek spreman izaći u susret, saslušati, savjetovati ili ispovjediti, neizmjerno gostoljubiv i otvoren, društven i aktivan. Uz toliki napor i obaveze nije neočekivano da se istrošio, razbolio i premorio. Zato je 2010. morao zaustaviti svoj brzi tempo i potražiti liječničku pomoć. Nakon toga više nije bio dobroga zdravlja.   

Godine 2000. postaje delegatom Generalnog priora pavlinskog reda u Hrvatskoj. Godine 2003. postaje prvim viceprovincijalem novo uspostavljene Hrvatske pavlinske viceprovincije, sve do 2010. godine. Ponovo postaje prior i župnik u Kamenskom 2013. godine, zbog narušena zdravlja 2017. godine predaje sve službe i počinje snažno pobolijevati. Zadnjih pet godina njegova života ispunjeno je velikim fizičkim trpljenjem, operacijama, i onime što ga je najviše boljelo: gubitkom jasnog vida što mu je onemogućilo čitanje knjiga koje je jako volio. Za to vrijeme za njega se brinula zajednica, a posebno samostanski infirmerij brat Jakov. Postupno izgubivši sluh i orijentaciju, ovisan o drugima, sve više ležeći sve manje hodeći spremao se za susret s nebeskim Ocem ne ispuštajući krunicu, i šaleći se da je definicija starosti kad ne znaš koliko si krunica izmolio i gdje si s molitvom stao. Na svoje bolesti se nije nikada žalio, a na pitanje kako je do zadnjega je odgovarao bit će bolje kad dođem u tvoje godine, ili ko stari taxi.

Iza oca Jure ostaje ne samo glas o dobrom pastiru, te uspomena na srdačnog čovjeka, legendu grada Karlovca već i uspjela obnova pavlinskog reda koja je najvećim djelom išla preko njegovih leđa, svakom novom zvanju se radovao, primao i slao u Poljsku te je na kraju preminuo u samostanu sa sedam redovnika koje je on primio u red, a u kojem je nekad četiri godine živio sam. Kao župnik bio je susretljiv, pristupačan i uvijek vedar, te rado viđen među svojim župljanima koji su ga neizmjerno cijenili. 

Osoba oca Jure bila je posebna, srdačna i snažna, bio je čovjek koji je živio za druge i zaboravljao na sebe, istrošio se do kraja za svoju župu Kamensko s kojom je bio jako povezan i za svoj pavlinski red. Pod kraj života znao je da njegova žrtva nije bila uzaludna i to mu je bila najveća utjeha kada je sva mjesta u samostanskom koru na zajedničkim molitvama vidio popunjena svojom braćom i znao se zadovoljno smješkati i reći eto baš nas ima. Njegova ljudskost bila je plod njegove pobožnosti i svjedočanstvo da se uči od Isusa prije svega biti čovjek, zato znamo da će Bog zatvoriti oko na njegove grijehe i slabosti, a pogledati na toliko dobra koliko je učinio i toliko trpljenja koje je proživio. A Majka Marija s čijim je kipom bježao ispod kiše metaka sigurno će ga dočekati na vratima raja.

Dobri naš oče Jura počivaj u miru Božjem.

Tvoji zahvalni pavlini 

Posljednje zbogom dobrom patru Juri

Dana 3. listopada, dan prije 31. obljetnice napada na Karlovac župa Kamensko, Pavlinski red i obitelj oprostili su se od o. Jurja Domšića. Njegovo tijelo je po pavlinskom običaju bilo izloženo od prijepodne, kada ga je u 10.00 sati dočekala okupljena pavlinska zajednica na čelu s viceprovincijalom fr. Ivanom Šarićem. Posebnim obredom sukladno pavlinskim običajima pozdravljen je ispred crkve te unesen na odar, nakon čega su subraća okupljena iz domovine, ali i svijeta molila za njegovu dušu jutarnje pohvale za preminule. Nakon toga uslijedila je molitva i odrješenje te krunica. Subraća su se izmjenjivala u molitvi uz dragog pokojnika, a mnogi župljani, prijatelji i rođaci koji nisu bili u mogućnosti doći na pogreb ili su se htjeli osobno oprostiti ispunjavali su crkvu Majke Božje Snježne do 14.00 sati. Tada je pavlinska zajednica s okupljenim svećenicima počela molitvu časoslova za pokojne. U 15.00 sati sve nazočne pozdravio je viceprovincijal fr. Ivan, nakon čega je čitan životopis pokojnika. Na početku Sv. Mise koja je usljedila sve okupljene pozdravio je mons. Mijo Gorski pomoćni biskup zagrebački, i u ime kardinala Josipa Bozanića izrazio saučešće. Za vrijeme propovijedi biskup se prisjetio pokojnog fr. Jure s kojim je dijelio sjemenišne i bogoslovske dane. Istaknuo je da je Jura bio pomalo uporan čovjek koji kad je nešto odlučio slijediti to činio do kraja. Ali da nije bio takav nikada ne bi učinio sve što je za života uspio učiniti. To je primjer kako Bog iskorištava ljudsku prirodu za naše dobro. Nakon Sv. Mise nekoliko riječi zahvale uputio je u ime generalnog priora pavlinskog reda fr. Ryszard Dec, generalni definitor. Istaknuo je marljivost, gostoljubivost i srdačnost te vedar duh koji je krasio pokojnika i po kojem je bio poznat u cijeloj pavlinskoj zajednici. Nakon njega u ime svećenika oprostio se karlovački dekan preč. Dražen Karačić. U ime župe oprostili su se g. Vito Jurajevčić i gđa. Snježana Bublić, u ime vatrogasnog društva i 110. brigade HV predstavnici. Na kraju je fr. Ivan zahvalio svima, a posebice biskupu i svećenicima koji su se okupili u velikom broju, župljanima i medicinskom osoblju karlovačke bolnice. Ispraćaju su u ime grada Karlovca nazočili gradonačelnik Damir Mandić i županica Martina Furdek Hajdin, predstavnici Družbe Braće hrvatskog zmaja, predstavnici Karlovačke garde, predstavnici KUD – ova, lijep broj časnih sestara, te brojni vjernici. Nakon Sv. Mise i molitava subraća su prenijela tijelo fr. Jure iz crkve, te su se svi okupljeni u procesiji uputili na Kamensko groblje. Sam čin pogreba predvodio je pavlinski konfratar mons. Ferdinand Vražić, prisjetivši se na grobu u svom osebujnom stilu osobe pokojnika. Istaknuo je da je fr. Jura prvi redovnik pavlin nakon 200 godina koji se pokapa na hrvatskom tlu.

U ime župe i samostana zahvaljujemo svima za saučešće i svaku pomoć povodom ispraćaja dragoga nam pokojnika.    

Pogreb oca Jure

Ispraćaj i pogreb našeg o. Jure biti će u ponedjeljak 3. listopada na Kamenskom. Od 10.00 sati pokojnik će biti izložen u samostanskoj crkvi po pavlinskom običaju, te se svi koji žele mogu oprostiti od njega. Sv. Misa početi će u 15.00 sati, a nastaviti će se pogrebom na mjesnom Kamenskom groblju.

Zahvaljujemo svima koji su nam već izrazili sućut, prikazujmo u molitvi našeg o. Juru; neka mu je laka hrvatska gruda!

Odlazak p. Jure

Dana 29. rujna, na blagdan sv. Arkanđela u večernjim satima okrijepljen svetim sakramentima blago je u Gospodinu preminuo otac Juraj Domšić, najstariji hrvatski pavlin. Rođen 1952. godine u Donjem Bukovlju vječne zavjete u redu pavlina dao je 1977. godine, a za svećenika je zaređen 1978. godine u Zagrebu. Kao dugogodišnji župnik na Kamenskom dijelio je dobro i zlo svojih župljana u ratu i poraću, a u pavlinskoj zajednici vršio je službu priora i viceprovincijala. Pamtiti ćemo njegovu radost, dobrotu i ljudskost.

Bože oproštenja djelitelju i ljubitelju ljudskoga spasenja, molimo blagost Tvoju, da bratu našemu ocu Juri koji je preminuo s ovoga svijeta po zagovoru BDM i svih svetaca Tvojih dopustiš da dođe u zajednicu vječnoga blaženstva. Amen.

Podatke o ispraćaju objaviti ćemo naknadno.

Jesen na vratima…

  • Jesen praćena početkom školske godine i jakom kišom donosi promjene i u našoj župnoj zajednici. Tako nam počinje vjeronauk za prvu pričest i sv. Potvrdu, mijenja se vrijeme Sv. Misa i počinju djelovati molitvene zajednice.
  • Vjeronaučnu godinu započinjemo zajedničkim susretom i sakramentom pomirenja ili ispovijedi za sve osnovnoškolce, srednjoškolce i studente 24. rujna u crkvi bl. Alojzija Stepinca na Turnju u 11. sati. Oni koji nisu u mogućnosti doći na taj dan neka se slobodno obrate svećeniku za ispovijed, prije ili poslije nedjeljne sv. Mise. Sami sati vjeronauka počinju u subotu 1. listopada prema sljedećem rasporedu:
  • Kamensko (Lemić brdo i Gornje Mekušje) u 9.00 sati.
  • Turanj (Jelaši, Logorište, Mostanje, Šćulac Brdo i ostala mjesta) u 10.00 sati.
  • Sv. Antun (Gradac, Vodostaj, Donje Mekušje i ostala mjesta) u 11.30 sati. Važno je ipak da tamo gdje se počelo ići na vjeronauk na istom mjestu i nastavi do kraja.
  • Prvopričesnici počinju istoga dana 1. listopada, na Turnju u 9.00 sati i u Sv. Antunu u 10.30 sati.
  • Sv. Mise radnim danom u našoj župi vraćaju se sat vremena unazad. Tako će na Kamenskom biti u 18.00 sati, Turnju 17.00 sati i Sv. Antunu u 17.00 sati.
  • Molitvena zajednica za mlade počinje 8. listopada u 18 sati na Kamenskom, a obiteljska molitvena zajednica na Kamenskom 9. listopada u 17 sati, biblijska zajednica na Turnju početi će kasnije.      

Mala Gospa ili Mala maša

Blagdan rođenja Blažene Djevice Marije proslaviti ćemo trodnevnicom koja počinje u ponedjeljak 5. rujna u 18.30 Krunicom i nastavlja se Sv. Misom i Euharistijskim klanjanjem. Na sam blagdan Sv. Mise u u 8.30, 19.00 sati a svečana poldanica u 10.30 počinje procesijom i nastavlja se Sv. Misom u 11.00 sati. Svečanu poldanicu predvodi naš karlovački dekan, preč. Dražen Karačić. proslavimo zajedno Rođenje BDM i čestitajmo Gospi rođendan!

Na večernjoj Sv. Misi u 19:00 sati naš fr. Jakov će ponoviti svoje privremene redovničke zavjete. Svi ste dobrodošli!

Velika Gospa na Kamenskom nekada

Zbog onoga što je snašlo samostan i crkvu Majke Božje Snježne u Domovinskom ratu nemamo mnogo izvora i podataka o prošlim procesijama i slavljenjima Majke Božje. Ipak svako toliko nešto ispliva, netko nešto donese nešto se na tavanu pa čak i u inozemstvu nađe. Poniže prikazujem nekoliko slika iz 1945. godine i neke oko tih godina, čini se prije 1945.

1945 napisana na poleđini

Gospin kolovoz

U Marijinom mjesecu kolovozu želimo zajednički proslaviti naše velike blagdane; Majku Božju Snježnu i Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Za Majku Božju Snježnu pripremati ćemo se trodnevnicom koju će predvoditi pavlini s Kamenskog. Trodenevnica počinje 2. kolovoza s krunicom u 18:25, a nastavlja se s Sv. Misom u 19:00 sati. Na sam blagdan Gospe Snježne Sv. Mise biti će u 8.30, 11:00 i 19:00 sati. Svaki dan će biti mogućnost ispovijedi. Glavnu Sv. Misu predvoditi će fr. Mate Kolak, pavlin. U 17:30 počinje naše župno klečanje. Blagdan Majke Božje Snježne nastao je u Rimu 352. godine nakon sna pape Liberija. Upućen u snu sagradio je prvu crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji na zapadu, konkretnije na području Zapadnog Rimskog Carstva. Marija je snijegom, koji je pao usred vrelog ljeta, označila brežuljak gdje želi da bude crkva njoj u čast. Prije 618 godina odabrala je i naše Kamensko kao mjesto posebne molitve i velikih milost !

Devetnica Velike Gospe počinje  6. kolovoza, a ove godine predvode je ne karlovački svećenici kako je uobičajeno već pavlini iz Hrvatske. Sv. Mise su svaki dan u 19:00 sati. Na blagdan Velike Gospe Sv. Mise su u 7:00, 8:00, 9:00 procesija počinje u 10:30, a Sv. Misa na otvorenom u 11:00 sati. Večernja Sv. Misa je u 19:00 sati, a nakon nje susret naših KUD ova.

Dođite da zajedno proslavimo našu Nebesku Majku!